Tjelesno orijentirana psihoterapija nastala je sredinom 20. stoljeća, a njezine temelje postavio je Wilhelm Reich, učenik Sigmunda Freuda. Ova terapija polazi od ideje da su tijelo i um međusobno povezani te da naše emocije, stres i traumatska iskustva često ostavljaju trag na tijelu, bilo kroz napetost mišića, bol ili druge fizičke simptome.

Osnovna pretpostavka terapije je da emocionalni i psihički problemi mogu „živjeti“ u tijelu. Terapija pomaže prepoznati i otpustiti te napetosti kako bi se postigla veća ravnoteža, opuštenost i osjećaj zadovoljstva.

Tjelesno orijentirana psihoterapija korisna je osobama koje se suočavaju s tjeskobom, stresom, traumama, kroničnim umorom ili osjećajem da su „odsječeni“ od vlastitih emocija. Pomaže i kod problema poput napetosti u tijelu, nesanice, glavobolja i drugih psihosomatskih poteškoća.

Terapija uključuje osvještavanje tijela kroz različite tehnike poput vježbi disanja, opuštanja mišića, nježnih pokreta i prepoznavanja osjećaja u tijelu. Kroz razgovor i rad na tijelu, terapeut pomaže klijentu povezati tjelesne senzacije s emocijama i mislima te prepoznati što tijelo „govori“.

Tijekom procesa, klijent postaje svjesniji svojih reakcija i načina na koji tijelo nosi teret stresa i potisnutih emocija. Aktivnim radom na tijelu dolazi do emocionalnog oslobađanja, boljeg razumijevanja sebe i veće povezanosti sa svojim tijelom.
Trajanje tjelesno orijentirane psihoterapije ovisi o potrebama klijenta. Terapeut i klijent zajedno dogovaraju ciljeve i tempo rada kako bi terapija bila što učinkovitija.