Realitetna terapija (RT) nastala je 1960ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama, a njezin tvorac je William Glasser.
U srži RT nalazi se teorija izbora. Teorija izbora je teorijska osnova realitetne terapije koja izvire iz kliničke prakse dr. Glassera, te biološke teorije po imenu Perceptualna kontrolna teorija koja tumači ponašanje svih živih bića.

Za razliku od općeprihvaćenog uvjerenja velikog broja stručnjaka, koji ponašanje živih bića, pa tako i čovjeka, tumače kao odgovor na vanjske podražaje, Teorija izbora tvrdi da je ljudsko ponašanje motivirano iznutra i da je osnovna karakteristika čovjeka da nadzire okolinu. Svako ponašanje je namjensko i, bez obzira kako neobičnim se činilo, uvijek ima smisao za osobu koja ga koristi. Teorija izbora tumači da su ponašanja naš izbor kojim u datom trenutku najbolje zadovoljavamo jednu ili više osnovnih psihičkih potreba. Čovjek je dakle, slobodno biće koje uvijek odabire svoja ponašanja, čineći to svjesno ili nesvjesno.

Poznavanje Teorije izbora od neprocjenjiva je značaja za razvoj dobrih međuljudskih odnosa. Teorija izbora smatra da su kvalitetni odnosi temelj mentalnog zdravlja.

Temeljna je zamisao Realitetne terapije da, bez obzira na to što nam se u životu ranije dogodilo, ili što smo činili u prošlosti, u sadašnjosti možemo odabrati ponašanja kojima ćemo bolje nego prije zadovoljavati potrebe i unapređivati kvalitetu življenja.

Realitetna terapija primjenjuje se u procesu liječenja cijelog niza različitih tegoba. Primjenjuje se u kliničkim, izvanbolničkim, individualnim i grupnim tretmanima. U tretmanima ovisnosti, recidiva, obiteljskog nasilja, depresije, anksioznosti, partnerskih odnosa, u radu s djecom i mladima, roditeljima, u poboljšanju radnih odnosa, menadžmenta, i općenito razvoja kvalitete života.

Na početku terapije klijent i terapeut definiraju očekivanja i ciljeve klijenta koje ima od terapeutskog procesa, terapeuta i od samoga sebe. Zajednički proučavaju klijentov doživljaj sebe, svijeta oko sebe i eventualnih odnosa koje klijent ima u svojem životu. Upravo je uspostava dobrih međuljudskih odnosa bit dobrog života, a izbori koje osoba čini odredit će njihovu kvalitetu.

Realitetna terapija je usmjerena na ono što klijent može kontrolirati – svoje ponašanje, i to je ono na što se terapeut i klijent tijekom terapeutskog procesa najviše usmjeravaju. Tijekom rada terapeut uz klijenta stvara uvjete u kojima klijent ima priliku učenja uspostavljanja kvalitetnijih odnosa, te djelotvornijih načina upravljanja vlastitim životom i rješavanja teškoća.

Budući da RT pretpostavlja da je čovjek rođen s pet genetskih uvjetovanih potreba, a one su moć, ljubav i pripadanje, preživljavanje, sloboda i zabava, terapeut pomoću teorije izbora poučava klijenta kako da prepozna svoje potrebe i zadovolji ih.

Realitetna terapija ljudima pomaže putem:

• Stvaranja odnosa međusobnog prihvaćanja, povjerenja i uvažavanja između savjetnika i klijenta;
• Primjenom posebnih postupaka kojima klijenta vodimo k promjeni ponašanja uvažavajući njegove potrebe, kreativnost i činjenicu da svoje ponašanje bira sam.

Broj susreta, njihovo trajanje i dinamiku dogovaraju klijent i terapeut, sukladno željama i potrebama klijenta kao što je to slučaj i u drugim vrstama psihoterapije.