Imago terapija je vrsta partnerske terapije usmjerena na odnos i komunikaciju u intimnim vezama. Nastala je kombiniranjem nekoliko psiholoških teorija sa otkrićima iz neurobiologije, a u svome radu koristi prilagođene tehnike iz Gestalt psihoterapije, transakcijske analize i kognitivno – bihevioralne psihoterapije.

Osnivači Imago terapije su Harille Hendrix i Hellen LaKelly Hunt, a teoriju i psihoterapeutske postupke razvili su krajem 1970ih i početkom 1980ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Imago je jedna od najpopularnijih vrsta partnerske terapije u svijetu i dobre su šanse da ste na nekom od brojnih filmova romantične tematike gledali pokušaj ekranizacije upravo ove terapije.

Imago terapija je dokazano uspješna u poboljšanju kvalitete partnerskih odnosa. Klijenti zajedno s terapeutom dogovaraju dinamiku susreta u skladu s njihovim potrebama, a prosječno trajanje seanse je duže nego u većini psihoterapija te iznosi 90 do 120 minuta.

Osnovna postavka Imago terapije je da svaki čovjek u sebi nosi „imago“ (lat. „slika“) – nesvjesni dio ličnosti koji sadrži pozitivna i negativna iskustva iz najranijih emocionalnih odnosa s najbližim osobama nastao u djetinjstvu. Prema Imago terapiji odnosa, upravo imago upravlja odabirom naših intimnih partnera i ponašanjem u vezi bez da smo toga svjesni.  Mi nesvjesno stupamo u vezu s osobom koja ima sličan Imago poput našega kako bi si međusobno pomogli, a krajnji cilj Imago terapije je kreiranje bezuvjetne ljubavi za svoga partnera i sebe.

To se postiže pomoću osvješćivanja nesvjesnih procesa i načina komunikacije. Imago terapeuti često ohrabruju klijente da se „svađaju“ i ulaze u kontrolirane rasprave kako bi ih iskoristili za učenje i osvijestili nesvjesne dijelove svoje ličnosti te tako poboljšali kvalitetu svog odnosa.

Tri najvažnije tehnike Imago terapije su zrcaljenje, potvrđivanje i empatija. Zrcaljenje se sastoji od ponavljanja onoga što je partner rekao svojim riječima kako bi se provjerilo da li se poruka dobro razumjela. Nakon toga slijedi potvrđivanje onoga što je partner rekao – odaje mu se priznanje te pokazuje shvaćanje i provjerava ako što nije jasno. Na kraju, kroz empatiju, s partnerom se dijeli ono što mislimo da osjeća i što mi osjećamo te se na taj način kreira dublja povezanost.

Uskoro…