Psihoterapija pokretom i plesom (poznata i kao plesna psihoterapija) razvila se 1940-ih godina u SAD-u, a kasnije se proširila na Veliku Britaniju i Europu. Ovaj terapijski pristup temelji se na ideji da su tijelo i um nerazdvojivi te da pokreti odražavaju unutarnje psihičke sadržaje i osobnost.

Osnovna pretpostavka terapije je da promjene u obrascima kretanja mogu utjecati na cjelokupno funkcioniranje osobe, a spontana improvizacija u pokretu omogućava klijentu isprobavanje novih načina bivanja i novo iskustvo samoga sebe, odnosa, razmišljanja i osjećanja. Odnos terapeuta prema klijentu u većoj mjeri se uspostavlja neverbalno putem zrcaljenja i kinestičke empatije. Za razliku od drugih tradicionalnih metoda, ova vrsta psihoterapije uključuje terapijsko korištenje pokreta i psihomotornu ekspresiju kao glavni način analize i intervencije. Osim fokusa na način kretanja i tjelesno držanje, važnost se pridaje i drugim neverbalnim znakovima, primjerice disanju, gestikulaciji, mimici, tonusu mišića, ritmu izvođenja određenih gesti, načinu korištenja prostora.

Psihoterapija pokretom i plesom pokazala se učinkovitom kod anksiozno-depresivnih poremećaja, PTSP-a, emocionalnih i ponašajnih teškoća (hiperaktivnost, agresivnost, povučenost), autizma, trauma, ovisnosti, poremećaja prehrane, poremećaja ličnosti, neuroloških poremećaja (demencija, Parkinsonova bolest), onkoloških bolesti te za osobni razvoj. Terapija je učinkovita i online, a namijenjena je svim dobnim skupinama: djeci, adolescentima, odraslima i starijim osobama te onima s posebnim potrebama.

Terapijski proces obično prolazi kroz četiri faze: priprema (zagrijavanje i uspostavljanje sigurnosti), inkubacija (oslobađanje svjesne kontrole, pokreti postaju simbolični), iluminacija (pojava uvida i značenja) i evaluacija (zaključivanje procesa). Terapeut se koristi Labanovom analizom pokreta u opisivanju klijentova kretanja, a ciljevi terapije prilagođavaju se potrebama klijenta te se revidiraju po potrebi tijekom terapijskog ciklusa.

Terapija, osim pokreta, može uključivati i komunikaciju govorom te druge izražajne tehnike kao što su korištenje glasa, crteža, rekvizita ili glazbenih instrumenata.