fbpx

Intervju – Aleksandar Štulhofer

Kako bi vam omogućili da bolje upoznate psihoterapeute koji pružaju svoje usluge putem naše platforme, popričali smo s nekima od njih i postavili im nekoliko pitanja.
Među poznatijim psihoterapeutima na platformi, svakako je Aleksandar Štulhofer, koji nam se pridružio među prvima.

Aleksandar Štulhofer, sveučilišni je profesor na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za sociologiju, predstojnik Katedre za seksologiju. Začetnik je seksualne psihoterapije u Hrvatskoj. Dvadesetak godina bavi se savjetovanjem u području seksualnosti, seksualnog zdravlja i partnerskih odnosa. Radi individulanu terapiju ili terapiju s parovima, različite dobi i seksualne orijentacije. Osim završene edukacije iz seksualnog savjetovanja i psihoterapije, pred završnim je radom za gestalt savjetnika pri Geštalt centru IGW Zagreb. Perspektiva iz koje promatra probleme klijenata oslanja se na rezultate istraživanja u području ljudske seksualnosti te kognitivno bihevioralni pristup, ali i na uvide sistemske te egzistencijalne psihoterapije. Autor je knjige Što je za mene seks (Zagreb: Profil, 2010.) u kojoj iznosi svoje poglede na seksualnost koju živimo.

S obzirom da je među rijetkima koji se bave vrlo specifičnim područjem – ljudskom seksualnošću i seksualnom psihoterapijom, zanimalo nas je koliko se dugo time bavi i njegova iskustva.

Evo što kaže:

“Moj istraživački interes za ljudsku seksualnost vezan je uz prvi boravak u SAD, prije točno trideset godina. Nakon obrane doktorata na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predložio sam izborni kolegij posvećen seksološkim temama te paralelno s nastavom pokrenuo prva istraživanja. Interes za kliničku seksološku praksu, odnosno seksualnu terapiju, pojavio se gotovo deset godina nakon toga, primarno zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji. 

Tijekom tog ponovnog boravka u SAD imao sam prilike raditi s Jamesom Eliasom i Johnom Bancroftom, koji su, uz istraživački rad, bili aktivni i kao seksualni terapeuti. Sjedeći na Johnovim grupnim supervizijama i slušajući njihove kliničke diskusije vrlo brzo sam osjetio fascinaciju pomagačkim radom. Kako u to vrijeme u nas nije postojala edukacija iz tog specifičnog područja, po povratku u Hrvatsku organizirao sam desetodnevnu radionicu iz seksualne psihoterapije koju su vodili terapeuti iz Njemačke, SAD i Nizozemske.

Zahvaljujući grupi polaznika, koji su o budućnosti razmišljali mnogo promišljenije od mene, taj se intenzivni trening pretvorio u višegodišnji edukacijski program koji je 2015. godine – jedanaest godina nakon inicijalne radionice – rezultirao prvim domaćim seksualnim terapeutima. 

U međuvremenu je pokrenuto i Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju (www.hdst.hr) te dvogodišnji program specijalističke edukacije iz seksualne psihoterapije.”

Exedra Online je potpuno nova platforma, i prva iskustva klijenata, ali i terapeuta su nam jako važna. Svakako, online terapija ne može biti identična kao terapija “u živo”, i oba pristupa imaju svoje prednosti i mane. Koji su tvoji prvi dojmovi o platform i kakvo je tvoje mišljenje o online terapiji općenito.

“Moji prvi dojmovi o platformi više su nego pozitivni. Uz profesionalni izgled, Exedra je prilično jednostavna za uporabu, a naglašena intuitivnost omogućuje početak rada uz vrlo malo vremena investiranog u čitanje/gledanje uputa. Čestitke cijelom timu!”

Premda se seksualnim savjetovanjem bavim negdje od 2006. godine, moram priznati da imam vrlo malo iskustva u online radu s klijentima. Ne sumnjajući u dobre (pragmatične) razloge za savjetodavni i/ili terapijski rad putem interneta, koje trenutno (pandemija koronavirusa) nije potrebno pojašnjavati, i dalje osjećam određenu rezervu. Kada smo kod toga, bilo bi sjajno kada bi Exedra u budućnosti inicirala diskusiju o prednostima i ograničenjima online kliničkog rada. Siguran sam da bih mogao mnogo toga naučiti od kolega. Kako izaći na kraj s teškoćama u ostvarivanju kontakta očima u radu preko interneta? Kako pauze, odnosno tišinu, učiniti podjednako smislenima kao u radu licem u lice?  Kada je riječ o Exedri, inicijativa mi se od početka jako dopala – što je vjerojatno u raskoraku s dilemama koje i dalje imam.

Čini se da kontrasti nisu rezervirani samo za klijente. Vjerujem da će Exedra omogućiti ekspertnu pomoć i osobama koje žive izvan većih urbanih sredina, a volio bih i da ta pomoć bude financijski dostupnija. Ovo posljednje, naravno, ovisi o nama, pružateljima. Dostupnost je osobito važna u trenutnoj situaciji, premda će, za neke, posljedice ovih tjedana ili mjeseci potrajati i dugo nakon ponovne uspostave uobičajenog života. Pridružujem se stoga akciji koja cilja na značajno smanjivanje cijene sata terapije/savjetovanja. Nadam se da ćemo po tom pitanju lako postići konsenzus.”

S obzirom na osjetljivost, sram i stigmu vezanu za teme seksualnosti, vidiš li online terapiju kao olakotnu okolnost ili ne?

“Nisam siguran da online terapija tu nešto mijenja, no, imam premalo iskustva s radom putem interneta da bih mogao odgovoriti sa sigurnošću. Čini mi se da oni koji u jednom trenutku odluče potražiti pomoć zbog nekog seksualnog problema, stvarnog ili umišljenog, ne prave veliku razliku između online i offline terapije. I jedan i drugi način, rekao bih, traže od klijenata da „pregrizu“ sram i strah od stigmatizacije. Fizička udaljenost, a možda i pripadnost mlađim generacijama, vjerojatno će rezultirati preferiranjem online terapije.”

Za kraj, zahvaljujemo ti što svojom simboličnom cijenom termina izlaziš u susret kada je povećana potreba za pomoći, a molimo te za osvrt na trenutnu situaciju, dosadašnju izolaciju uzrokovanu Covid-19 pandemijom te eventualne poveznice i očekivanja u seksualnom životu i/ili odnosima partnera.

“Istraživanja pokazuju kako japanski Makaki majmuni u zatočeništvu imaju mnogo intenzivniji seksualni život od svojih rođaka u divljini. No, sumnjam da za nas vrijedi isto. Prije bih pretpostavio obrnuti slučaj. Situacija u kojoj se nalazimo nije carstvo dokolice, koje obično potiče erotsku kreativnost i seksualni interes, već manje ili više udobno zatočeništvo. Seks u zatočeništvu, parafrazirajući Ester Perel, nije za osobe slabih živaca.

Ove jeseni, moj istraživački tim trebao je započeti s nacionalnim istraživanjem seksualnosti mladih kako bi prikupio podatke usporedive s ranijim valovima istoga istraživanja iz 2005. i 2010. godine. Po svemu sudeći, morat ćemo odgoditi početak prikupljanja podataka za barem 12 mjeseci. Kako, naime, usporediti rizično seksualno ponašanje mladih u trenutnoj situaciji s ponašanjem u ranijim, čitaj normalnim, vremenima?”

Podijeli s prijateljima :)