fbpx

Emocije kao prijatelji

Autorica članka:

Tijana Debelić

Doktorandica psihologije, kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja u superviziji

Emocije daju boju našim životima. Zahvaljujući njima učimo i pamtimo. Biramo poslove. Osnivamo obitelji. Borimo se iz dana u dan za neke više ciljeve.

Naši najdublji osjećaji su naši temeljni vodiči i naša vrsta duguje svoje postojanje upravo našim emocijama. Evolucija je emocijama pridala tako važnu ulogu u ljudskim životima iz razloga što je za neke odluke razum nedovoljan – u suočavanju s opasnim situacijama gdje je potrebno reagirati odmah ili u zahtjevnim zadaćama poput prihvaćanja gubitka voljene osobe, kad je potrebno ustrajati prema cilju unatoč preprekama, pri ostvarivanju bliskosti s nekime, osnivanju obitelji i još je tu mnogo primjera iz vašeg i mojeg života, a gdje su emocije bile i bit će odlučujuće za konačnu odluku.

Unatoč tome, do cca. osamdesetih godina prošlog stoljeća, znanost je „držala emocije po strani“ i posvećivala svoja istraživanja IQ (kvocijent inteligencije) smatrajući kako nam je životna sudbina uvelike određena njime s obzirom da je genetski zadan i nepromjenjiv. Danas znamo da IQ nije određen samo genetski već i okolinom (odnosno da je promjenjiv) baš kao što znamo da je inteligencija nešto mnogo kompleksnije od običnog IQ-a.

No, ne trebate biti znanstvenik pa da uvidite kako IQ nije garancija za sretan život niti uspjeh. Sjetite se samo  školskih kolega – jesu li svi oni „pametni“ danas uspješni i sretni ljudi ili se puno njih negdje „pogubilo“ i nije postiglo ništa velikog što se od njih očekivalo? A što je s onima „osrednjima“ od kojih nastavnici nisu puno očekivali – imaju li neki od njih uspješne karijere, sretnu obitelj? Eh sad, naravno da nije sve tako crno bijelo i zasigurno i u jednoj pa i u drugoj skupini postoje oni koji su iznenadili – u svakom smislu. Ono što zasigurno možemo reći jest da njihov IQ nije dovoljan za objasniti kvalitetu njihovih života. IQ čini samo dio čimbenika koji određuju životni uspjeh, zajedno sa čimbenicima poput potpore obitelji i zajednice, zdravlja, sreće i drugog. Jedan ključan utjecaj među njima ima upravo emocionalna inteligencija i možemo zahvaliti psihologu Daniel Golemanu što danas pričamo o ovome.

Pa idemo vidjeti što znači biti emocionalno inteligentan

Samokontrola, revnost, ustrajnost, sposobnost motiviranja sebe samo su neke od vještina koje imaju veze s emocionalnom inteligencijom. Kao što vidite, to su vještine koje možemo usvojiti i razvijati čime stječemo mogućnost boljeg korištenja svega onoga što nam je genetsko kolo sreće dodijelilo.

Naime, genetsko nasljeđe svakog je od nas obdarilo s jedinstvenom osobnošću: crtama ličnosti i temperamentom. Prve određuju kako se odnosimo prema sebi, drugim ljudima i prema svojim obavezama. Drugi pak određuje naš emocionalni pečat tj. način na koji se nosimo s emocijama (pa tako možemo biti melankolični, plahi ili vedri npr.). No, lekcije koje dobivamo odrastanjem u obitelji i školi uvelike oblikuju ono čime nas je priroda obdarila pa tako postajemo manje ili više emocionalno inteligentni. To znači da su djetinjstvo i mladost ključni za stjecanje emocionalnih navika koje će upravljati našim životima, na dobar ali i na loš način. No, promjena je moguća. Pa čak i u odrasloj dobi. Ali upravo kao i kod usvajanja novog jezika ili vještine sviranja muzičkog instrumenta, ona će u kasnijoj dobi neminovno biti zahtjevnija i sporija.

No, što su uopće emocije?

Emocije su poticaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom (npr. sjećanje) situacijom koji nas navode na određeno djelovanje. Čak i u samoj riječi emocija se nalazi glagol motere – latinski “kretati se”. Svaka emocija ima jedinstvenu ulogu – sadržava u sebi poruku koja nam je u tom trenutku potrebna za moći se uspješno nositi sa situacijom.

Dijelimo ih na primarne i sekundarne: prve nastaju rođenjem i pronalazimo ih kod svih ljudi (radost, strah, ljutnja, tuga, iznenađenje i gađenje); sekundarne su kompleksne i razvijaju se tijekom života – ljubav, mržnja, zavist, ljubomora, nada, dostojanstvo, krivica, prijezir, ponos, sram.  Razlikujemo ih i prema trajanju i intenzitetu pa se tako može raditi o afektu (jak intenzitet, kratko trajanje), strasti (imaju veliku jačinu i dugo traju), raspoloženju (slabiji intenzitet, dugo trajanje) ili pak kliničkom poremećaju poput depresije ili stalne anksioznosti kod kojih se osoba osjeća neprestano zarobljenom u tom emotivnom stanju.

Ono što trebamo imati na umu jest da naše emocionalne reakcije nisu izazvane objektivnim događanjima, nego našom percepcijom i interpretacijom, tj. onime što mislimo o tim događajima.

Naime, u jednom vrlo stvarnom smislu, mi ljudi imamo dva uma: racionalni (onaj koji misli) i emocionalni (onaj koji osjeća, otkriva opasnost, brzoplet, površan, oslanja se na cjelokupnu sliku, dobro čita tuđe emocije). Ta dva uma često rade u skladu: emocionalni um „nabavlja“ potrebne podatke za rad racionalnog uma, dok ovaj drugi filtrira i katkada stavlja veto na određene emocije. No, racionalnom umu je potrebno trenutak, dva više da registrira što se događa. Iz tog razloga, pogotovo kada su oni jako intenzivni, naši nas osjećaji znaju preplaviti i na trenutak „ugasiti“ racionalno razmišljanje.

Poznavanje vlastitih osjećaja

Ključ emocionalne inteligencije je prepoznavanje osjećaja u trenutku kada se dogode. Ljudi koji su sigurni u to što osjećaju bolje upravljaju svojim životom i sigurniji su u svoje odluke – od odluke koga izabrati za bračnog partnera do odluke koji posao prihvatiti.

Kontrola intenziteta osjećaja

Prepoznavanje osjećaja samo je prvi korak iza kojeg slijedi upravljanje njihovim intenzitetom. Ljudi koji imaju ovu sposobnost u stanju su smiriti sami sebe, osloboditi se pretjerane anksioznosti, depresivnosti ili razdražljivosti. Oni koji to nisu u stanju stalno se bore sa svojim lošim osjećajima i teže se oporavljaju od životnih neugodnosti i udaraca.

Motiviranje samoga sebe

Bez obzira koliko smo sposobni i talentirani nećemo postići nikakav uspjeh bez upornog i dugotrajnog rada. Emocionalno inteligentni ljudi u stanju su motivirati sami sebe i dugo i naporno raditi da bi dostigli konačni uspjeh. Oni kontroliraju svoje potrebe, ustraju unatoč preprekama i optimisti su.

Prepoznavanje emocija kod drugih ljudi

Empatija je temeljna komunikacijska vještina. Ljudi koji su u stanju uživjeti se u osjećaje drugih ljudi lakše prepoznaju signale koji ukazuju na to što drugi ljudi trebaju ili žele. Zbog toga su uspješniji u velikom broju poslova ali i u svim ostalim životnim segmentima.

Uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim ljudima

Umjetnost uspostavljanja i održavanja odnosa s drugim ljudima u velikoj mjeri ovisi i o prepoznavanju emocija kod drugih ljudi i prikladnom odgovaranju na njih. Dobro se nositi s emocijama u odnosima i točno očitavati društvene situacije i mreže; stupati u interakcije; služiti se tim vještinama da bismo uvjeravali i predvodili, pregovarali i razrješavali sukobe te postigli suradnju i timski rad.

Mogli bismo stoga reći da je emocionalna inteligencija meta-sposobnost tj. ona sposobnost koja određuje u kolikoj ćemo mjeri biti sposobni iskoristiti naše druge vještine, o kojoj god bilo riječ. Brojna znanstvena istraživanja potvrđuju da osobe koje posjeduju dobru emocionalnu inteligenciju – dobro poznaju svoje osjećaje i upravljaju njima, dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih ljudi – imaju prednost u svim područjima – radilo se o ljubavi ili usvajanju nepisanih pravila koji određuju hijerarhijski uspon unutar nekog poduzeća. Bit će zadovoljnije životom i produktivnije jer su ovladale vještinama poput samoregulacije, samomotivacije, upornosti unatoč preprekama i neuspjesima. S druge strane, ljudi koji ne mogu ostvariti nadzor nad vlastitim emocionalnim životom stalno vode neke unutarnje borbe koje ih onemogućavaju u tome da se posvete razvoju odnosa ili posla na kvalitetan način. Kako razvijati emocionalnu inteligenciju? Evo par vježbica…

OSVJEŠTAVANJE EMOCIJA

Napišite dvadesetak emocija, pridružite im situacije kada se tako osjećate. Ukoliko s nekima od njih imate poteškoća osvijestiti kada se tako osjećate, pokušajte ih pratiti u svakodnevnom životu.

OSVJEŠTAVANJE SVOJE NETOLERANCIJE NA NEUGODNE EMOCIJE

Koje emocije vam zadaju najviše glavobolje, s kojima se bojite suočiti, kojih se emocija pokušavate riješiti? Počnite pratiti te emocije i bilježiti koliko su vam odbojne te kako reagirate na njih/kako se ponašate kad „vam dođu“ (npr. da li idete trenirati, zvati prijateljicu, javiti na posao da ste bolesni, napijete se ili nešto drugo).

Pozivajući vas na hrabro i znatiželjno otkrivanje vlastitog bogatog emocionalnog svijeta, za kraj želim podijeliti s vama jedan mudar zaključak filozofa Aristotela koji glasi ovako:

Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način –  to nije lako.

Podijeli s prijateljima :)